HAKAN, RECI NAM KAKO SI SE POČEO BAVITI MOTOKROSOM U ŠVEDSKOJ. Imali smo vlastitu svjetsku motocross stazu u mom rodnom gradu Uddevalla. Tijekom godina tamo smo odradili mnoga svjetska prvenstva. Za mene je to počelo davne 1957. godine. Bio sam tek mali dječak i gledao sam u ovaj novi sport koji se zove motocross. Počeo sam biti znatiželjan jer me otac vodio na utrke. To me od početka jako zanimalo. Odrastao sam okružen motokrosom u svom susjedstvu iu svom gradu.
ŠVEDSKA JE IMALA MNOGO VELIKIH TRKAČA. TKO SU BILI VAŠI HEROJI? Moji heroji bili su Bill Nilsson, Sten Lundin, Rolf Tibblin, Torsten Hallman i Jeff Smith (koji je bio iz Engleske). Sve sam ih vidio kako se utrkuju na mojoj domaćoj stazi, pa sam i sam počeo jahati. Imao sam 14 godina kada sam prvi put počeo jahati, a počeo sam se utrkivati sa 16.
JE LI SE TORSTEN HALLMAN JOŠ UVIJEK UTRKAO KADA STE POČETLI? Hallman je bio šest godina stariji od mene i završavao je svoju motokros karijeru kad sam ja počeo. Bio mi je mentor na početku i ugledala sam se na njega. Bio je četiri puta svjetski prvak.
“ZA MENE JE TO POČELO 1957. GODINE. BIO SAM SAMO MALI DJEČAK I GLEDAO NA OVAJ NOVI SPORT ZVAN MOTOCROSS. POČEO SAM BITI ZNATIŽELJAN O TOME JER ME JE MOJ OTAC DOVEO NA UTRKE.”
JE LI VAM USPJEH DOŠAO BRZO? Da. Počeo sam se baviti motokrosom 1963. kao juniorski vozač, a bio sam tvornički vozač tri godine nakon što sam se počeo utrkivati. Tvornica Husqvarna bila je u Švedskoj. Na kraju sam postao tvornički vozač za Husqvarnu zajedno s Hallmanom, Akeom Jonssonom, Bengtom Abergom i Arneom Kringom.
JESTE LI SE UTRKIVALI PROTIV BENGTA ABERGA? Da, utrkivali smo se jedan protiv drugog tijekom cijele moje karijere. Imali smo mnogo dobrih utrka između nas. Preminuo je prerano prošle godine. Imao je jako loš dijabetes. Bio je i sjajan jahač, s dva Svjetska prvenstva na 500, i sjajna osoba
DOŠLI STE NA RADAR SVJETSKOG PRVENSTVA 1972. Pravo. Bio sam drugi na Svjetskom prvenstvu u motocrossu 1972 250., ali bio sam dobar na početku 1968. Bio sam drugi na Svjetskom prvenstvu 1968 250. Slomio sam nogu u Nizozemskoj. Mislim da bih bio svjetski prvak 1968. da nisam slomio nogu.
KAKO STE SLOMILI NOGU? Pukao mi je upravljač i srušio sam se u šumskom dijelu. Noga mi je bila toliko loša da sam morao ostati u bolnici u Nizozemskoj šest tjedana prije nego su me vratili u Švedsku. Zatim sam dobio vrlo tešku infekciju u nozi. Bio sam izvan utrka gotovo dvije godine.
NISI LI SE 1969. UTRKAO NA TRANS-AMA UTRKAMA? Da, to je bilo moje prvo putovanje u Ameriku. Husqvarna je vjerovala u mene jer sam imao tako dobru 1968—sve dok nisam slomio nogu. Utrkivao sam se na Trans-AMA-i iz 1969., ali nisam bio u takvoj formi. Vozio sam polako i samo sam radio na poboljšanju svoje ukupne kondicije. Prošle su skoro dvije godine kako sam otišao iz motokrosa. Postajao sam polako sve bolji i onda sam konačno završio drugi na Svjetskom prvenstvu 250 1971. i 1972.
Hakan Andersson osvojio je Svjetsko prvenstvo 1973. na motociklu s kojim je odbio sudjelovati u prva dva VN-a 1973. jer se bojao da će se Monoshock slomiti. Nikad nije.
OSVOJILI STE 1973. SVJETSKO PRVENSTVO U MOTOCROSU 250 NA YAMAHI. KAKO JE BILO JAZITI ZA JAPANSKI BREND? Bio sam u Husqvarni do 1972. Husqvarna je bila jako dobra prema meni, i motocikli su bili odlični, ali Japanci su imali nove ideje i nove proizvode. Dva puta sam bio drugi u Svjetskom prvenstvu 250, a moj ugovor s Husqvarnom je istekao. Zato sam imao priliku potpisati ugovor s Yamahom 1973.
VI STE BILI JAHAČ KOJI JE IZABRAN ZA UTRKU NA PRVOM MONOSHOCKU? Da, sustav Monoshock započeo je cijelu revoluciju ovjesa jer su svi na kraju otišli na jedan amortizer. Yamaha je bila prva tvornica koja je prepoznala da će vam povećanje hoda stražnjih kotača omogućiti da brže prelazite preko neravnina i skočite više. To je promijenilo cijeli sport. Monoshock je bio jedan od najvećih napredaka ikada u povijesti motokrosa.
JESTE LI BILI SKEPTIČNI KADA SU VAS PITALI DA SE UTRKUJETE S MONOSHOCKOM? Bio sam vrlo skeptičan, jer je to bio potpuno novi sustav. Sjećam se kad sam prvi put testirao Monoshock, bilo je to na maloj stazi u Belgiji. Nije bilo ljudi, a bilo je u šumi. Prvi put je imao čudan osjećaj jer nije bio spreman. Bilo je ukočeno, ali mislio sam da bi to moglo biti nešto dobro za budućnost.
JE LI SE IKAD POkvario? Da, samo u jednom motociklu u Jugoslaviji, ali to je bio okvir ne Monoshock. Bio je iznimno uspješan. Siguran sam da je to bila najveća stvar ikada u povijesti motokrosa do tada.
BILI STE YAMAHIN PRVI SVJETSKI PRVAK U MOTOCROSSU. Tvornica Yamaha je bila jako sretna, ai ja sam također bio sretan! Torsten Hallman je bio sretan. Za mene je Yamaha bila vrlo lijepa tvornička vožnja. Učinili su sve što su mogli za mene u godinama dok sam bio tvornički jahač. Nažalost, prestali su se utrkivati 1975. Imao sam trogodišnji ugovor od 1972. do 1975. Ali kad je došla naftna kriza, odlučili su prekinuti sve utrke nakon 1975. Prvobitno sam tražio novi ugovor za 1976. i bio je nema problema. Tada, mislim da je to bilo u rujnu ili listopadu 1975., odlučili su prekinuti sve utrke. Odjednom, nisam imao bicikl. Sve druge tvornice već su potpisale svoje vozače za 1976. Morao sam se preseliti u Španjolsku kako bih se utrkivao za Montesu.
PRIJE GOVORANJA O MONTESI, IMALI STE TEŠKU OZLJEDU 1974., ZAR NE? Da, imao sam ozljedu tijekom treninga. Kad si svjetski prvak, svi idu za tobom i pokušavaju pratiti tvoje linije. Na treningu sam išao sporo i imao sam mali sudar. Tada mi je jedan češki jahač, koji je bio odmah iza mene, prejahao preko leđa.
JESTE LI SE KASNIJE VRATIO U SERIJU? Da, ali moje nade za Svjetsko prvenstvo su nestale. Na kraju sam završio šesti na prvenstvu. Ali kasnije te godine bio sam u timu Švedske i osvojili smo Motocross des Nations. Švedska je pobijedila mnogo puta prije nego što sam ja bio u timu.
“U GRAND PRIX UTRKAMA BIO SAM OD 1968. TADA JE BILO DUGO VREMENA ZA PROFESIONALNO BAVLJENJE UTRKAMA. IMAŠ OBITELJ, ALI NIKAD NISI KUĆI. KADA STE STARIJI, NIJE TOLIKO GLADAN, POSEBNO NAKON OZLJEDA.”
KAKO JE BILO PROMJENA NA MONTESU? Bilo je potpuno drugačije. Morali smo ponovno krenuti od nule. U početku je bilo dosta problema s materijalima. Bicikl nije bio loš, ali često je materijal bio loše kvalitete. Odradio sam dvije godine s Montesom i s njima sam promijenio razred iz klase 250 u klasu 500 1977. Bio sam ukupno peti 1977. u klasi 500 na Montesi. Nije bilo tako loše; bicikl je bio dobar.
JESTE LI IMALI VEĆIH DOBITAKA NA MONTESI? Na Motocross Des Nations 1977. u Cognacu, Francuska, pobijedio sam u prvom motociklu i završio treći u drugom motociklizmu. To je bila moja posljednja utrka sa španjolskom tvornicom, a onda sam 1978. prešao u Husqvarnu.
ZAŠTO STE PREŠLI S MONTESE NA HUSQVARNU? Od Husqvarne sam dobio bolju ponudu, a bio sam Šveđanin i živio nedaleko od tvornice Husky. Montesa je bila u Španjolskoj, a bila je daleko od mjesta gdje sam živio. bio sam sve stariji. Odradio sam dvije godine s Husqvarnom. Onda sam dao otkaz.
ŠTO VAS JE POTAKNULO DA ODLAZETE U MIROVINU? Utjecao sam se za Grand Prix od 1968. Tada je bilo dugo vremena za profesionalno utrkivanje. Imate obitelj, ali nikad niste kod kuće. Nisi toliko gladan kad si stariji, pogotovo nakon ozljeda. To je glavno. Prirodno je željeti prestati.
JESTE LI OSTALI BAVLJENI MOTOCROSSOM? Na klupskoj razini da. Vježbao sam s jahačima u svom klubu dugi niz godina. Tamo sam oduvijek i još uvijek sam uključen jer volim motocross utrke. Za mene je prošlo puno vremena, a volio bih nastaviti dokle god mogu. Uddevalla je prekrasna staza s velikim planinama i puno krajolika.
ŠTO SE DOGODILO SA ŠVEDSKIM GP JAHAČIMA? ŠVEĐANI SU DOMINIRALI U VAŠE VRIJEME, ALI VI TO DANAS NE VIDITE. Ne znam što je to, jer imamo puno vozača, ali jednostavno nisu dovoljno dobri. Nemam pojma zašto. Švedska mora imati nekoga gore. Bilo bi dobro za sport. Kada imamo natjecanje Svjetskog prvenstva u Švedskoj u Uddevalli i nema švedskih vozača na čelu, to je loše za javnost.
JE LI ISTINA DA STE 1973. TOLIKO UVJERLJIVO POBJEĐIVALI DA VAM SE PROSVJEDOVALO - NE VAŠ BICIKLO, NEGO VI? Da, istina je. Bio je to jedini put da su mi vadili krv. Bilo je to u Francuskoj, s vrlo lijepom stazom, ali vrlo prašnjavom. U prvom motociklu nakon starta sam se srušio. Nisam mogao ništa vidjeti. Bio sam na zadnjem mjestu, a da sam imao još jedan krug, pobijedio bih. Mislili su da koristim neke droge ili tako nešto. Zato su me provjeravali, ali nije bilo ništa. Pobijedio sam u drugom moto, tako da sam pobijedio u ukupnom poretku s 2-1.
“GODINAMA VJEŽBAM S JAHAČIMA U SVOM KLUBU. OVDJE SAM ODUJEK I JOŠ SAM UKLJUČEN JER VOLIM MOTOCROSS UTRKE. MENI JE PROŠLO DUGO, I NASTAVIO BIH SVE DOK MOGU. ”
JESTE LI IKADA IMALI PRILIKU UTRKATI SE U SUPERCROSSU? Da, napravio sam prvi Supercross ikada. Bilo je to u Los Angeles Coliseumu 1972. Bilo je fantastično! Na tribinama je bilo 30,000 gledatelja. Mislio sam da će to postati nešto dobro u budućnosti. Sada je jako velik. Motocross i Supercross dva su različita sporta; previše je skakanja u Supercrossu. I, opasno je - vrlo opasno - ali trkači su fantastični vozači.
KOJA JE NAJVEĆA PROMJENA OD UTRKANJA U VAŠE VRIJEME DO DANAS? Troškovi putovanja, bicikala, startnina i svega jednostavno su preveliki. Danas vidim GP na TV-u sa samo 20 vozača na startnim vratima. To je loše za sport i ne izgleda dobro. U moje vrijeme imali smo puna vrata od 40 igrača na svakoj utrci. Nije dobro vidjeti toliko praznih vrata.
JESTE LI U MIROVINI? Da, ja sam star čovjek. Sada imam 77 godina i odslužio sam svoje. U braku sam 47 godina, imam dvije kćeri i četvero unučadi, tako da sam sretan. Imao sam dobru karijeru, dobre prijatelje i dobru obitelj, a biti s Yamahom bilo je vrlo uzbudljivo. Uživam u svom trenutnom angažmanu u motokros klubu u Uddevalli i ne znam hoću li ga ikada napustiti.